U današnjem Evanđelju čitamo kako pred Isusa dolazi jedan gubavac i ponizno ga na koljenima moli za ozdravljenje: “U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti’.” Kada ga je Isus vidio, to jest kad je vidio ne samo njegovo stanje, već i pristup i poniznu zamolbu, nije mogao ne doživjeti ganuće. Sve skupa je očito djelovalo na Isusa da je ostao ganut i da je tog čovjeka očistio od gube koja ga je bila zahvatila. U ovom događaju možemo promatrati i sebe i ljude našega vremena koji su umorni od kroničnog duhovnog umora. Dok se s jedne strane osjećaju gospodarima života i izvanjskoga napretka, s druge pak strane osjećaju veliku duhovnu nemoć. Doista, poput ovog gubavca i sami postajemo umorni od sebe i svoje nemoći da se izliječimo i spasimo. Postajemo umorni u društvu u kojemu duše pate zbog nečistoće, a da nitko to ne vidi i ne poduzima ništa da nam omogući čist životni ambijent. Umorni smo od ljudi koji gledaju samo sebe, a nemaju razumijevanja za druge, te potom niti ne nude božanski lijek i božansku pomoć potrebnima. Zato je jedino ispravno rješenje da pronađemo Isusa i da u susretu s njime dobijemo olakšanje i rasterećenje svih svojih briga i problema, to jest očišćenje od nečistoća koja nam dušu pritišću. Jer Isus se ne ponaša kao drugi ljudi. On ima moć očistiti, a ima i sućutno srce kojim proživljava i našu patnju i muku. Stanimo pred njega ponizno, na koljenima i molimo ga da nas očisti, kako je to učinio i gubavac, pa će on s naših leđa otkloniti breme umora i nemoći. On će nas izvući iz ponora naših nečistoća obdarujući nas novim životom i životnom svježinom, jer njemu nije stalo do ničeg drugog, već da ljude očisti i preporodi za novi život koji će biti na slavu Božju. Ne pokušavajmo stoga za sebe tražiti ljudska rješenja, već priznajmo svoje nečistoće duše Isusu i ponizno ga zamolimo da ih otkloni i da nas obdari radošću novoga života. Držimo se njega, jer on je jedini put očišćenja naših duša, jedini put čistoće čovjeka u svakom dobu. Zazovimo ga i dopustimo mu da nas dotakne i očisti, jer bez njega ne možemo doći do cjelovite i temeljite čistoće, već samo one ograničene i privremene. Budimo čisti jer on hoće da budemo čisti, kako bismo mogli ostaviti svjedočanstvo njegova djela i u našem svijetu, te tako zaslužiti i onaj vječni.