Dragi vjernici, pitanje spasenja je jedno od nezaobilaznih pitanja u ljudskom životu, a i Gospodin Isus je često govorio o toj temi. Štoviše, može se reći da je to bila jedna od češćih i važnijih tema njegova nauka te da ga nijedan sadržaj ljudskoga života nije toliko zanimao, niti je o ičemu toliko govorio koliko o spasenju. Stoga i svojim suvremenicima, ali i svima nama, progovara o toj temi ali na svoj način, ne kroz brojke i statistike nego govoreći o onome što je važnije, kako se spasiti i što činiti da nam spasenje ne izmakne iz ruku. Jer Isus za razliku od nas ljudi ne gleda na brojke, ne zanimaju ga statistike i ne zamara se njima kao mi. On koristi priliku da pouči mnoštvo što je zapravo važno činiti kako bi se čovjek spasio. Danas je situacija identična. I među nama ima mnoštvo onih koji tvrde kako je Bog dobar i kako će spasiti sve ljude, a da sami nikad nisu odvojili vremena za sakramentalni život koji povezuje vjernika s Bogom. Takve izjave mnogima postaju dobar izgovor da prekriju svoju lijenost, nezainteresiranost i mlakost, to jest da se nikad ne upitaju u kakvom im je stanju duša. Doista, mnogi misle da se do spasenja dolazi lako i olako, pa žive svoj život bezbrižno, na nekim drugim kolosijecima različitim od Božjih. On danas i nama poručuje da za spasenje nije dovoljno biti kršten, pričešćen, krizman i koji puta biti na misi. Poziva nas da ne budemo poput židovskog naroda koji je sebe smatrao izabranim i povlaštenim narodom za spasenje bez obzira na to kako su vjeru živjeli i prakticirali. Oni su mislili da je dovoljno da se rode kao Židovi i već su spašeni. A Isus jasno progovara da vjera nije hobi kojim ćemo se baviti u slobodno vrijeme i kada osjetimo da nam je ona potrebna iz nekih naših osobnih razloga. Isus nam jasno poručuje da je vjera nešto dublje i vrjednije od onoga za što je mi držimo. Ona je dar Božji, milosni dar koji po krštenju primamo, ali ne da bi ga upakiranog čuvali, već da ga rabimo u životu. Mnogi naši kršćani se odnose prema vjeri kao prema poklonu koji su od nekoga dobili i onda takvog upakiranog u ukrasni papir stavili negdje na policu i čuvaju ga umjesto da se njime služe u životu. Zato ova Isusova izjava smjera prvenstveno protiv onih koji s toliko površnosti govore o Bogu, spasenju i životu vječnome, a nikada nisu napravili dodatni napor u tom smjeru. Na nama ostaje koja ćemo vrata mi odabrati!