Dragi vjernici, današnja četvrta upaljena svijeća na našim adventskim vijencima jasni nam je pokazatelj da smo nadomak cilju najvećeg i najljepšeg dara što ga je Bog u svom promislu darovao čovječanstvu, rođenje Sina na zemlji. Vrijeme došašća nam svojom pripravom za proslavu božićnog otajstva poručuje da uvijek postoji nada. Zato mi kršćani ne smijemo nikada gubiti nadu unatoč što nam ju mnogi u današnjem svijetu svojim postupcima žele ukrasti i zatomiti. Kao istinski vjernici pozvani smo u svojoj otvorenosti Bogu koji nas pohađa u rođenju Isusa Krista, uzeti u svoje ruke plamen nade koji se utjelovio u Betlehemu i kojemu smo povjerovali te ga donijeti do svakog čovjeka, čineći sve što je u našoj moći da ta nada vrati mir u ovaj nemirni svijet, koji je i ovim nesretnim ratom ponovno narušen. U našu župu stiglo je i Betlehemsko svjetlo, simbol novorođenoga Boga. Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. To svjetlo donijela nam je Marija svojim Neka mi bude, ona je centralni lik čitavog došašća, ali i današnjeg evanđeoskog odlomka kojeg nam liturgija stavlja današnje četvrte nedjelje na promišljanje. Ona nas na kraju i ovog došašća poziva u svoju školu, školu nade i vjere. Ta škola nas danas uči dvjema dimenzijama života bez kojih se neće i ne može dogoditi preobrazba svijeta u nadi. Te dimenzije su prihvaćanje Boga i bližnjega, na način da služimo Bogu i bližnjemu. Marija je žena nade, ona svojim životom trajno kliče od veselja jer može služiti Bogu i može, poput onoga koji se po njoj utjelovio, čitavim svojim životom Bogu govoriti: Evo dolazim! … Vršiti, Bože, volju tvoju!

Dragi vjernici u ovoj četvrtoj nedjelji došašća pozvani smo radosno živjeti vjeru i truditi se svakog dana da ne gasimo svojim lošim postupcima vjeru jedni u drugima, nego ju u ovom došašću s Božjom milošću i snagom te Marijinim zagovorom palimo u srcima jedni drugima ljubeći i praštajući si međusobno. Puno je načina kako možemo ugasiti to svjetlo vjere i ljubavi. Nekad ćemo to učiniti kad nešto činimo, a ne bismo trebali. A mnogo puta tako što ćemo propustiti učiniti dobro bližnjima. Neka nas i ovo kratko vrijeme koje nas dijeli od radosnog susreta s Novorođenim učvrsti u vjeri da nikad ne posustanemo na putu vjere i da budemo uvijek iznova više ljudi nade, vjere i ljubavi u ovome svijetu.

Neka ova četvrta nedjelja došašća i blagdan Božića budu svima nama putokaz koji vodi k sadašnjoj, ali vječnoj sreći.

Sretan i blagoslovljen Božić žele vam župnik Tomislav i đakon Miljenko sa župnim suradnicima!