Današnja nedjelja svojim čitanjima nastavlja se na prošlo nedjeljnu Petrovu ispovijest kojom je posvjedočio da je Isus Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga. Isus je tada Petra nazvao blaženim, te mu je i obećao kako će na njemu sagraditi svoju Crkvu koju vrata paklena neće nadvladati. No Isus tu ne staje jer pred njim je Jeruzalem, mjesto njegove muke, stoga upućuje svoje učenike u tajnu svoga poslanja, a to je trpljenje koje treba pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca i biti ubijen i treći dan uskrsnuti. Nakon tih Isusovih riječi nastaje zaprepaštenje kod učenika. Odjednom onaj koga su slijedili govori o  trpljenju i umiranju. Odjednom se ruše njihovi snovi, oni se ne mire s tom šokantnom viješću, iako nije prvi puta da im Isus o svojoj patnji i križu progovara, ali nikad ne tako izravno kao sada, stoga nas ne čudi Petrov istup i njegovo odvraćanje Isusa od njegova spasenjskog plana. Iako je Isus Petra jako volio, nije mogao ne reagirati na njegovo odvraćanje, da se ispuni na njemu volja Božja. Stoga nam je i Isusova oštra reakcija na takav Petrov stav razumljiva, iako pomalo zaprepašćujuća kada mu govori: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Isus time želi ponovno učenicima dati do znanja da su Božji planovi drugačiji s njime od njihovih planova. Želi im reći da križ i umiranje jest jedini put kojim On može izvršiti poslanje koje mu je Otac namijenio. I tko ga god odvraća od toga puta protivi se bitnim Božjim planovima i u službi je zloga. No ne smijemo osuditi Petra, jer i mi bismo da smo na njegovom mjestu tako reagirali. Njegove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ upućene su i nama danas, jer nakon grijeha prvih ljudi to je jedini put spasenja za pojedinca kao i za čitavo čovječanstvo. Isus ne poziva učenike da ga slijede na slijepo, nego pokazuje na vlastitom primjeru taj put. Apostoli su to tek shvatili nakon silaska Duha Svetoga! Tek tada su se odrekli svojih planova i prigrlili Božji plan i kao takovi oslobođeni od svih navezanosti krenuli u svijet širiti Radosnu vijest i Krista uskrsnuloga. I mi smo primili Duha Svetoga, ali  mu se nismo potpunoma predali poput apostola, stoga smo još uvijek slabi i svoje nade i snage polažemo samo u ovo zemaljski život, kako da sebi ovdje ugodimo i kako da sebi ispunimo sve svoje prohtjeve. Ako se toga nismo u stanju odreći poradi Boga i bližnjih, onda ćemo zadržati ovaj život i ovakav način razmišljanja, ali ćemo izgubiti Boga i vječnost. Ako pak znademo uz brigu za ovozemaljsko, umirati svojim željama i prohtjevima poradi Boga i bližnjih, ako se znademo prepustiti čitavi Bogu onda ćemo odbaciti svoje sebične planove koje Bogu namećemo i tako se odreći ovog života ali zadobiti onaj vječni u Bogu koji nam je Isus pripravio svojom žrtvom na križu. Za Isusa drugoga puta nema. A za nas? Valja nam si danas postaviti to pitanje!