Svetkovina Majke Božje Lurdske svečano je proslavljena u četvrtak, 11. veljače, u našoj župi. Gospa Lurdska suzaštitnica je naše župe. Misu u 9 sati predslavio je župnik Tomislav Petrić koji je i podijelio sakrament bolesničkog pomazanja svima prisutnima.
Večernju svetu misu predvodio je svećenik Ivan Bingula uz suslavlje župnika Tomislava Petrića i trajnog đakona Miljenka Flajsa. Velečasni Bingula je u prigodnoj propovijedi podsjetio na Gospin poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Prisjetio se i našeg blaženika Alojzija Stepinca, čiji blagdan smo slavili dan ranije i njegovo žarko utjecanje Majci Božjoj u svim prilikama i neprilikama, te dodao kako nam je i sam blaženik rekao. „…kad ništa ne možemo i kad ništa nemamo, ostaju nam naše dvije ruke koje uvijek možemo sklopiti na molitvu…“ Uteknemo li se Gospi i zaufano tražimo njen zagovor kod njenog sina, Isusa Krista, naše ponizne molitve neće ostati neodgovorene.
A samo Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je vidjelica sv. Bernardica ovako: “Jednog dana godine 1858. pođoh k obali rijeke Grave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Na to podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogama imala je žutu ružu iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke, napokon sam uspjela.
Odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenje odmah nestade.” Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da joj je Gospođa progovorila tek za trećeg viđenja i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz petnaest dana. Usto je rekla Bernardici neka prenese svećenicima da joj na tom mjestu izgrade kapelicu. Bernardici je zapovjedila da se napije vode iz male lokvice koja se pretvara u potok u kojemu su mnogi bolesnici našli ozdravljenje, zbog čega je ovaj blagdan proglašen svjetskim danom bolesnika. Nakon više upita Bernardice da se predstavi Gospođa je sa smiješkom odgovorila: “Ja sam Bezgrješno Začeće” što je kasnije proglašeno i kao dogma Katoličke crkve.