Danas čitamo u prvom čitanju kako je Abraham primio samog Boga u liku troje ljudi, u kojima nije znao da ga pohađa sam Bog. Za Abrahamovu otvorenost i gostoljubivost Bog mu obećava da će dobiti sina. Abrahamova otvorenost prema Bogu jasno nas potiče da i mi, današnji vjernici, razmišljamo o svojoj otvorenosti prema Bogu kroz otvorenost prema bližnjima! Abraham svjedoči da se isplati biti otvoren Bogu jer Bog ne ulazi na silu u naše živote, već onda kada smo mi spremni otvoriti mu svoja srca i pružiti gostoprimstvo, odnosno kada smo s ljubavlju spremni uključiti Boga u svoje životne planove. Tek tada i jedino tada događaju se u našem životu čudesa kao i u životima njegovih miljenika poput Abrahama čija je žena Sara u poodmakloj dobi rodila sina Izaka. I današnje evanđelje nam donosi izraz gostoprimstva Marte i Marije koje su primile Isusa i njegove učenike u svoj dom i iskazale im gostoprimstvo svaka na svoj način. Marta nam prikazuje marljivu ženu, zauzetu kućanskim obvezama da što bolje i ljepše ugosti učitelja Isusa i njegove učenike. S druge strane Mariju koja je povučena, sabrana sjela do nogu Isusovih i slušala ga. Marta podcjenjujući ulogu koju je izabrala Marija i precjenjujući svoju vlastitu, u jednom trenutku želi Isusa pridobiti na svoju stranu, a protiv ponašanja svoje sestre koja ju je, kako je ona uvjerena, nepravedno ostavila samu u poslu. Zanimljivo je da Isus do tada nije reagirao na Martinu zauzetost, što znači da nije obezvrijedio njezin rad, već je poštivao njezinu trud i slobodu. No Martin komentar ga je na neki način izazvao da rekne svoje mišljenje i dadne sud što je zapravo u životu važnije. „Marta, Marta brineš se i uznemiruješ za mnogo, a samo jedno je potrebno.“ Nije Isus ovdje htio reći da se ne treba brinuti za jelo, već joj je samo skrenuo pozornost da u životu ima i važnijih stvari od hrane, a koje se ne bi trebalo prepuštati. Poruka današnjeg evanđelja itekako se odnosi i na nas. Današnji kršćanin ispunjen brigama za materijalno često zaboravlja na ono duhovno. Često se ulovimo da smo više Marte, a nažalost manje Marije. No moramo biti svjesni da nam sva dobra ovoga svijeta ne mogu nadomjestiti ono „jedno potrebno“ a što je Marija prepoznala i o kojem nam Isus danas progovara. Isus i nama danas jasno progovara da se trebamo brinuti za svoj svakodnevni život, ali pazeći pri tome da ne zaboravimo ono što je za nas kršćane važnije i slobodno možemo reći najvažnije, a to je Božja riječ, to je Euharistija od koje vjernik živi, to je to gostoprimstvo o kojem nam svjedoči Abraham.