Današnji evanđeoski odlomak spada među najljepše dijelove Novoga Zavjeta. Na brdu, Isus okružen svojim učenicima i mnoštvom naroda, govori osam pravila za blažen život, osam svojih blaženstava. Njegova blaženstva moguće je shvatiti samo ako se gleda zajedno i zemlju i nebo, i tijelo i dušu, i zemaljski tijek vremena i vječnost. U tom slučaju ona se ne pokazuju kao ludost nego kao mudrost i to Božja mudrost. Svatko, tko ih izabire i prema njima živi, ide putem koji vodi Kristu Gospodinu i čut će jednom Njegove riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga!“ Krist ne postavlja siromaštvo, žalost, glad, žeđ ili progon zbog Njegovog imena kao ideal. Naprotiv, sve to ponižava čovjeka u njegovom dostojanstvu i protivi se Božjem planu s čovjekom. Bog je ljudima dao razum i sposobnosti kojima bi, bez posebno velikih poteškoća, mogli učiniti da nitko na svijetu ne bude siromašan u tolikoj mjeri da je gladan, žedan, gol, bos, nepismen… Kada bi mi ljudi bili onakvi kakve nas Bog želi, ne bi trebalo svakoga dana umirati toliko ljudi od gladi, jer na zemlji ima dovoljno hrane i vode za sve. Kada bi ljudi bili drugačiji, ne bi bilo ratova, sukoba i svađa koje su uzrokovale i uzrokuju potpuno nepotrebne i neshvatljive patnje milijuna ljudi diljem svijeta. Zato Krist kaže da je blago svakome koji, unatoč siromaštvu, žalosti, gladi, žeđi i progonu, postupa onako kako Bog želi jer je Kraljevstvo nebesko za takve, jer će se takvi utješiti, nasititi, zadobiti milosrđe i zvat će se sinovima Božjim te će jednom Boga gledati. I u teškim okolnostima pozvani smo i poslani biti navjestitelji i nositelji Božjeg kraljevstva i imati trajno otvoreno srce za siromašne, žalosne, gladne, žedne i progonjene. Upravo onako kako je to Isus činio.

Tomislav Petrić, župnik